Iranian peoples / Iranic peoples | |
|---|---|
| 👁 Image Savremena rasprostranjenost iranskih jezika | |
| Ukupno stanovništva | |
| oko 150–200 miliona[1] (savremene procjene) | |
| Regije sa značajnim stanovništvom | |
| Jezici | |
| Iranski jezici | |
| Religija | |
| pretežno islam (sunizam i šiizam) zoroastrizam kršćanstvo judaizam jezidizam jarsanizam i druge | |
| Vezane etničke grupe | |
| Indoiranski narodi Indoarijski narodi |
Iranski narodi jesu etnolingvistička skupina indoevropskih naroda koje prvenstveno povezuje historijska upotreba iranskih jezika, ogranka indoiranskih jezika.[2][3] U savremenom dobu iranski narodi nastanjuju širok prostor Zapadne i Srednje Azije, uključujući Iran, Afganistan, Tadžikistan i susjedne zemlje.[2][4]
Naziv "iranski" u ovom kontekstu ne označava samo stanovnike savremene države Iran, nego širu jezičko-historijsku skupinu naroda.[4] Zbog toga se pojam iranski narodi ne smije poistovjećivati s pojmom Iranci, koji se najčešće odnosi na državljane ili stanovnike Irana bez obzira na etničko porijeklo.[5]
Terminologija
[uredi | uredi izvor]Pojmovi iranijski, iranski i iranidski u naučnoj i enciklopedijskoj literaturi uglavnom se odnose na narode i jezike koji potječu iz iranske grane indoevropske jezičke porodice.[2][3] Naziv Iran povezan je sa staroiranskim etnonimom arya, odnosno pojmovima koji su u srednjoiranskim jezicima dali oblike ērān i aryān.[6]
Historija
[uredi | uredi izvor]Iranski narodi vode porijeklo iz šire indoiranske zajednice. Njihovi najraniji preci obično se dovode u vezu s populacijama Srednje Azije iz 2. milenija p. n. e., iz kojih su se kasnije izdvojili protoiranski govornici.[7][8]
Tokom 1. milenija p. n. e. iranski narodi proširili su se preko Iranske visoravni, velikih dijelova Srednje Azije i euroazijskih stepa. Među važnijim starim iranskim narodima bili su Medi, Perzijanci, Parti, Skiti, Sarmati i Alani.[2][9]
Kasnijim historijskim procesima dio iranskih naroda bio je jezički ili kulturno asimiliran, posebno na područjima istočne Evrope, Kavkaza i Srednje Azije. Ipak, brojne zajednice sačuvale su iranske jezike i poseban identitet do savremenog doba.[4][10]
Jezici
[uredi | uredi izvor]Iranski jezici čine jednu od glavnih grana indoiranske skupine indoevropskih jezika. Uobičajena historijska podjela razlikuje staroiranski, srednjoiranski i novoiranski period, dok se savremeni jezici najčešće svrstavaju u zapadne i istočne iranske jezike.[2][3]
Najrašireniji savremeni iranski jezici jesu perzijski jezik, paštunski jezik, kurdski jezici, beludžijski jezik, osetski jezik i tadžički jezik.[3] U savremenim procjenama broj izvornih govornika iranskih jezika obično se procjenjuje na oko 150 do 200 miliona.[1]
Savremeni iranski narodi
[uredi | uredi izvor]Među glavne savremene iranske narode obično se ubrajaju:
Pored njih, u historijskom smislu iranskim narodima pripadali su i brojni danas nestali ili asimilirani narodi, među kojima su Skiti, Sarmati, Sogdijci, Baktrijci i Alani.[9]
Rasprostranjenost
[uredi | uredi izvor]Iranski narodi danas su najbrojniji u Iranu, Afganistanu i Tadžikistanu, a značajne zajednice žive i u Pakistanu, Iraku, Turskoj, Siriji, Azerbejdžanu, Rusiji, Uzbekistanu i Turkmenistanu.[2][4] Historijski su iranski narodi bili prisutni i u velikim dijelovima istočne Evrope, naročito u stepskom pojasu sjeverno od Crnog mora.[9]
Zbog migracija u 20. i 21. stoljeću postoje i brojne dijasporske zajednice iranskih naroda u Evropi, Sjevernoj Americi i drugim dijelovima svijeta.[1]
Religija i kultura
[uredi | uredi izvor]Većina savremenih iranskih naroda pripada islamu, pri čemu su zastupljeni i sunitski i šiitski ogranci. Pored toga, među pojedinim iranskim narodima prisutni su zoroastrizam, kršćanstvo, judaizam, jezidizam i druge religijske tradicije.[11][12]
U kulturnom smislu iranske narode povezuje niz historijskih tradicija, književnih i religijskih naslijeđa, kao i dugotrajan utjecaj iranskih civilizacija na područjima Zapadne i Srednje Azije.[13][14]
Također pogledajte
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- 1 2 3 Gholami, Saloumeh (2020). "Endangered Iranian Languages: Language Contact and Language Islands in Iran". Iranian Studies. 53 (3–4): 327–333. doi:10.1080/00210862.2020.1723702.
- 1 2 3 4 5 6 "Iranian languages". Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno 30. 3. 2026.
- 1 2 3 4 5 "IRAN vi. Iranian Languages and Scripts". Encyclopaedia Iranica. Pristupljeno 30. 3. 2026.
- 1 2 3 4 5 "IRAN v. PEOPLES OF IRAN (1) A General Survey". Encyclopaedia Iranica. Pristupljeno 30. 3. 2026.
- ↑ "Iran - People". Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno 30. 3. 2026.
- ↑ "Iranian Identity". Encyclopaedia Iranica. Pristupljeno 30. 3. 2026.
- ↑ "Indo-Iranian languages". Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno 30. 3. 2026.
- ↑ "IRAN vi. Iranian Languages and Scripts (4) Origins of the Iranian Languages". Encyclopaedia Iranica. Pristupljeno 30. 3. 2026.
- 1 2 3 "IRAN v. PEOPLES OF IRAN (2) Pre-Islamic". Encyclopaedia Iranica. Pristupljeno 30. 3. 2026.
- ↑ "CENTRAL ASIA xiii. Iranian Languages". Encyclopaedia Iranica. Pristupljeno 30. 3. 2026.
- ↑ "ZOROASTER ii. General Survey". Encyclopaedia Iranica. Pristupljeno 30. 3. 2026.
- ↑ "Shiʿi dynasties". Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno 30. 3. 2026.
- ↑ "Persian". Encyclopaedia Britannica. Pristupljeno 30. 3. 2026.
- ↑ "IRAN". Encyclopaedia Iranica. Pristupljeno 30. 3. 2026.