Bogatstvo je pojam koji se odnosi se na dostupnost materijalnih ili nematerijalnih dobara, koji obogaćuju život.

Danas se pojam bogatstvo kvantitativno često odnosi na novac i vlasništvo. Međutim bogatstvo se ne odnosi samo na materijalna dobra.

Pripadajući pridjev je bogat.

Bogatstvo se odnosi na veliko posjedovanje duhovnih, (intelektualnih ili nematerijalnih) posjeda ili često materijalne imovine.

Značaj ili važnost intelektualnog bogatstva se često podcjenjuje, i teže ga je prikazati nasuprot materijalnim bogatstvu. S društvenoga stajališta bogatstvo zahtijeva općenito prihvaćenu konvenciju, da vlasništvo nad stvarima, zemljištem ili novcima, bude zaštićeno. Poimanje bogatstva se razlikuje u različitim društvima. Suprotnost od bogatstva je neimaština.

U izvornoj kršćanskoj vjeri Isus je pripovijedao siromaštvo: "Lakše je devi proći kroz iglene ušice nego bogatašu ući u kraljevstvo nebesko" (Mt 19,24). Ipak, Isus nije zabranjivao bogatstvo, ali upozorava da bogati čovjek ne može služiti i Bogu i novcu. Većina kršćana je uvjerena da bogatstvo ne uzdiže čovjeka iznad drugih ljudi.

U protestantskoj kulturi stjecanje bogatstva je dugo vremena bilo gledano kao Božja nagrada za bogu mio način života. Ta pozicija u Europi više nije zastupljena.

Kod budizma se bogatstvo smatra slično kao što je bilo na početku kršćanstva, kao nešto nepotrebno.

Tenzin Gyatso, sadašnji Dalaj Lama je rekao: "Zadovoljstvo imati novac u banci čini možda sretnim za trenutak, ali s vremenom vlasnik ima sve više straha da bi mogao sve izgubiti."

Buda je propovijedao siromaštvo, jer je kroz neposjedovanje dobara vidio vrstu "spasenja".