Jesen je jedno od četiri godišnjih doba.

Na sjevernoj polutki traje dio rujna (kalendarski od 23.), cijeli listopad, studeni i dio prosinca (do 21.), a na južnoj Zemljinoj polutki dio ožujka, cijeli travanj, svibanj i dio lipnja.^[1] Na dan početka jeseni, takozvanu ravnodnevicu, koja obično počinje 23. rujna, dan i noć traju po 12 sati pa postupno nakon tog datuma dani postaju kraći od noći, a noći duže od dana. Zbog eliptičnosti Zemljine putanje i veće brzine gibanja u blizini perihela, jesen na sjevernoj polutki traje kraće nego na južnoj.^[2] Tijekom jeseni Sunce postepeno zauzima nižu poziciju na nebu, što dovodi do skraćivanja dnevnog svjetla i pada temperature. Kut pod kojim sunčeve zrake padaju na Zemljinu površinu postaje sve plići, smanjujući količinu topline koju određeno područje prima.

Jesen donosi berbu plodova na većini biljka trajnica kao što su jabuke, kruške, šljive, grožđe. Isto tako, na većini listopadnih stabala tijekom jeseni će otpasti sve lišće. Također, tijekom jeseni životinje koje spavaju zimski san završavaju nakupljanje masnih naslaga i zaliha hrane koje će im omogućiti prezimljavanje.

Sezona berbe grožđa obično pada između kolovoza i listopada na sjevernoj polutci te između veljače i travnja na južnoj polutci.^[3] U Hrvatskoj je od kraja kolovoza pa sve do kraja rujna.

Jesen karakterizira postupno snižavanje temperatura nakon toplih ljetnih mjeseci. Razlika između dnevnih i noćnih temperatura postaje izraženija, s hladnijim jutrima i večerima. U kontinentalnim područjima temperaturne oscilacije mogu biti značajne, dok su u primorskim krajevima blaže zbog utjecaja mora.

Količina oborina varira ovisno o geografskoj lokaciji. Neki krajevi doživljavaju povećane oborine, posebno u obliku kiše, dok drugi bilježe sušnije uvjete. U višim planinama prve oborine mogu pasti u obliku snijega, najavljujući dolazak zime. Magle postaju češće u jesenskim mjesecima, posebno u jutarnjim satima i u područjima uz rijeke ili jezera, gdje je razlika između temperature zraka i vodenih površina izraženija.

Najupadljivija karakteristika jeseni u umjerenim krajevima je promjena boje lista na listopadnim biljkama. Klorofil, zeleni pigment odgovoran za fotosintezu, postupno se razgrađuje dok se smanjuje količina sunčeve svjetlosti. Kako klorofil nestaje, drugi pigmenti poput karotena i ksantofila postaju vidljivi, čineći spektar boja od žute do narančaste.^[4]

Antocijan, dodatni pigment koji nastaje tijekom jeseni, čini crvene i ljubičaste tonove. Nakon što listovi promijene boju, padaju na tlo. Ovaj proces omogućava biljkama da uštede energiju tijekom zime i zaštite se od oštećenja koje bi mogao prouzročiti snijeg i led. Lišće koje pada čini prirodni pokrivač koji štiti korijen biljaka i razlaže se, obogaćujući tlo hranjivim tvarima.

Zimzeleno drveće zadržava svoje iglice ili listove tijekom cijele godine, iako neki dijelovi starijih listova mogu otpasti. Ove biljke su prilagođene na zadržavanje vlage i nastavak fotosinteze tijekom hladnijih mjeseci.

Mnoge životinje mijenjaju svoje ponašanje tijekom jeseni kako bi se pripremile za zimu. Ptice selice započinju svoje dugo putovanje prema toplijim krajevima gdje je hrana dostupnija. Neke vrste prelaze tisuće kilometara, oslanjajući se na urođene navigacijske sposobnosti i Zemljino magnetsko polje.^[5] Sisavci koji hiberniraju, poput medvjeda, vjeverica i nekih šišmiša, akumuliraju masne rezerve tijekom jeseni kako bi preživjeli mjesece bez hrane. Vjeverice i drugi životinje koje ne hiberniraju spremaju hranu u skrovištima koja će koristiti tijekom zime.

Mnoge životinje mijenjaju svoje krzno u jesenjim mjesecima, razvijajući deblji i topliji pokrov koji će ih zaštititi od zimskih hladnoća. Boja krzna također se može promijeniti kako bi se prilagodila zimskom okolišu, pružajući bolju kamuflažu.

Kukci pokazuju različite strategije preživljavanja. Neke odrasle jedinke umiru nakon polaganja jaja koja će prezimiti, dok drugi traže zaštićena mjesta za hibernaciju.

Jesen je tradicionalno vrijeme berbe u poljoprivredi za kulture poput kukuruza. Voće poput jabuka, kruška, grožđa te povrća poput buča sazrijevaju i bere se tijekom jeseni.

Vinogradi su posebno aktivni u jesensko doba kada se grožđe bere za proizvodnju vina. Kvaliteta berbe ovisi o vremenskim uvjetima tijekom sezone rasta, a vinari pažljivo prate sazrijevanje grožđa kako bi odredili optimalno vrijeme za berbu.

Neki usjevi, poznati kao ozimi usjevi, siju se u jesen i ostaju mirujući tijekom zime kako bi klijali u rano proljeće.^[6]