Porez na dodanu vrijednost (PDV) suvremeni je oblik oporezivanja potrošnje. Njegovo širenje započelo je šezdesetih godina 20. stoljeća, a do 2023. primjenjivao se u 175 od 193 zemlje članice Ujedinjenih naroda.^[1] Prva ga je uvela Francuska 1958. godine, a zatim i Finska 1964. godine. Ubrzo se proširio na ostale zemlje Europske unije. Od razvijenih zemalja PDV ne primjenjuju Sjedinjene Američke Države.

PDV je svefazni porez na promet koji se obračunava u svakoj fazi proizvodno-prodajnog ciklusa, ali samo za iznos dodane vrijednosti.

U Hrvatskoj, opća stopa PDV-a od 1. ožujka 2012. iznosi 25%, dok se za određene proizvode i usluge primjenjuju niže stope od 13% i 5%.^[2]

• proizvodni PDV postoji u slučaju kada porezni obveznik pri prodaji svog proizvoda ne može odbiti trošak nabave kapitalnih dobara niti trošak amortizacije
• dohodovni PDV u kojem se dopušta odbitak troška amortizacije prilikom prodaje
• potrošni PDV u kojem se dozvoljava odbitak ukupnog iznosa utrošenog na bruto investicije (kapitalna dobra + amortizacija) prilikom prodaje proizvoda.

Metoda zbrajanja

Porezna osnovica se utvrđuje na način da se zbroje svi elementi cijene u oporezovanoj fazi koji formiraju dodanu vrijednost. PDV će biti jednak umnošku dobivene dodane vrijednosti i porezne stope.

Metoda oduzimanja

Od vrijednosti prodaje se oduzima vrijednost kupnje i na dobivenu razliku se primjenjuje stopa PDV-a.

Kreditna metoda

Vrijednost PDV-a plaćenog na inpute se oduzima od vrijednosti PDV-a kojeg treba platiti na vrijednost prodaje. Smatra se najboljom metodom.^{[tko kaže?]}

Načelo porijekla robe

oporezuje se izvoz, a uvoz ne

Načelo odredišta robe

ne oporezuje se izvoz, nego uvoz

Hrvatska primjenjuje načelo odredišta robe, tj. izvoz je oslobođen plaćanja PDV-a.

U nekim sustavima postoji više stopa PDV-a, na primjer:

• opća (standardna)
• niža, za živežne namirnice
• viša, za luksuzne proizvode
• nulta, za proizvode na koje se ne plaća PDV

Napomena: Nulta stopa različita je od poreznog oslobođenja. Kod nulte stope proizvođači prilikom isporuke svojim proizvoda ne obračunavaju PDV, ali imaju pravo odbiti pretporez koji je sadržan u ulaznim računima dobavljača. Stoga je nulta stopa bolja od poreznog oslobođenja.

• Ubire se u svakoj pojedinoj fazi ciklusa dok se jednofazni ubire jednokratno.
• Nema prikrivene izvozne premije i prikrivene uvozne carine kao kod jednofaznog poreza na promet.
• Izdašnost: PDV je najizdašniji porezni prihod proračuna (2/3 proračunskih prihoda).^[gdje?]

• Složena pravila, osobito kod primjenjivanja različitih stopa, i onih proizvoda koji su oslobođeni od PDV-a
• PDV je regresivni porez, najviše pogađa osobe koja imaju niska primanja a ne one s visokim primanjima
• Povišeni trošak i rad za tvrke, i pravne osobe koje prikupljaju porez u ime države. Osobito za manje tvrtke
• Primanja od PDV-a su sukladna prema privrednoj aktivnosti unutar države, padom prometa i manjim privrednim rastom umanjiva se i prihod PDV u državi

• u odnosu na vanjskotrgovinsku razmjenu → jer ne djeluje na domaću proizvodnju i potrošnju.
• neutralan je na upotrebljene proizvodne metode.
• ne iskrivljuje cijene jer osigurava optimalnu alokaciju resursa na tržištu.

Cijena koja ne uključuje PDV često se naziva neto cijena ili osnovica, dok se cijena koja uključuje PDV često naziva bruto cijena.

U jednadžbama izračuna „C” označava bruto cijenu (s PDV-om), „O” označava neto cijenu (bez PDV-a, tj. osnovicu), „p” označava poreznu stopu, dok „P” označava iznos PDV-a.

EU PDV područje sastoji se od svih država članica Europske unije i nekih drugih zemalja koje slijede pravila unije o PDV-u.^[23][24] Princip vrijedi i za druge posebne poreze kao npr. na alkohol i duhan.

Sve države članice EU dio su PDV područja, međutim neka područja država članica su izuzeta:

• Porez na dodanu vrijednost, Institut za javne financije
• Porezni vodič za PDV, Institut za javne financije
• Arhivirana inačica izvorne straniceod 5. ožujka 2016. (Wayback Machine) Hrvatski zakon o porezu na dodanu vrijednost