Honduras je država u srednjoj Americi,^[1] površine 112 777km², sa oko 11 milion stanovnika. Glavni grad je Tegucigalpa. Izlazi na Meksički zaliv i na Tihi okean. Reljef je planinski, sa povremenim nizijama. Zbog promjena nadmorske visine moguća su odstupanja u klimi, koja je u Hondurasu tipično tropska.^[2][3]

Najstariji stanovnici Hondurasa su Maje. Kristofor Kolumbo se iskrcao u Trujillo 1502. godine. Nazvao je ovu regiju Honduras, što znači dubina na španskom. Honduras je 1823. godine proglasio nezavisnost, a već 1893. godine ulazi u sastav Meksičkog carstva. Nakon meksičke vladavine Honduras ulazi u sastav Ujedinjenih provincija Centralne Amerike. Nakon što je fudbalska utakmica između Hondurasa i Salvadora izazvala tenzije između ove dvije zemlje, Salvador je napao Honduras u julu 1969. godine što je dovelo do takozvanog "fudbalskog rata". Između 1972. i 1983. godine, na vlasti u Hondurasu je bila vojna hunta. Trenutni predsjednik je Porfirio Lobos Sosa.^[3]

Honduras je dio Mezoamerike, omeđen Karipskim morem na sjeveru i graniči s Gvatemalom, El Salvadorom i Nikaragvom. Pristup Tihom okeanu je kroz zaliv Fonseca koji se nalazi na jugu. Tlo Hondurasa sastoji se uglavnom od planina (oko 81%), ali postoje uske ravnice duž obala i velika nerazvijena nizinska džungla (regija La Mosquitia) na sjeveroistoku. U sjeveroistočnom dijelu La Mosquitia nalazi se Rezervat biosfere Río Platano, ravničarska prašuma koja je dom raznolike flore i faune. Ponekad se naziva i "Posljednja pluća Srednje Amerike", a ovaj rezervat je dodan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine 1982. godine.^[2]

Ekonomija nastavlja da sporo raste, ali je raspodjela bogatstva i dalje veoma polarizovana, a prosječna primanja mala. Prosječni privredni rast, zadnjih godina je 7%, što je jedan od najuspješnijih porasta u Latinskoj Americi, ali oko 50% stanovništva, oko 3,7 miliona, je i dalje ispod granice siromaštva.

Država je veoma zadužena. Honduras je poznat po proizvodnji i izvozu poljoprivrednih proizvoda. Glavne poljoprivredne kulture su: tropsko voće, banane, kahva, duhan, šećerna trska. Tu je i rudno bogatstvo, a najzastupljeniji su: zlato, srebro, olovo, gvožđe.

Zlato, srebro, olovo i cink se proizvode u rudnicima koji su vlasništvo stranih kompanija.^[4]

Stanovništvo je uglavnom koncentrirano na sjeverozapadu, u okolini Tegucigalpe i pacifičku obalu na jugu. Za razliku od susjednih zemalja, npr. Gvatemale, najveći dio stanovnika Hondurasa su mestici, potomci evropskih useljenika i prastanovnika zemlje. Oni predstavljaju oko 90% stanovništva. Ostalih 10% otpada na indijance (7%), Afrikance (2%) i Evropljane (1%). Na sjevernoj obali živi poseban narod, koji je uspio zadržati potpuno samostalnu kulturu i jezik: Garifuna. Ovi potomci indijanskih i afričkih predaka žive uglavnom u obalnim naseljima duž cijele karipske obale Hondurasa, Belizea, a manji broj živi i u Nikaragvi i Gvatemali. Brz rast broja stanovnika u posljednjim godinama je doveo do pojačanog priliva ljudi iz provincije u gradove. Više od polovine stanovnika živi ispod granice siromaštva. U gradovima je oko petine stanovnika nepismeno, dok je na selu svaki drugi stanovnik nepismen. Nedovoljna ishrana djece je jako raširena. Medicinska zaštita na selu je katastrofalna. Procjenjuje se da u Hondurasu danas živi 10.825,703 stanovnika.^[5]

Govori se španski jezik.

• Honduras na CIA World Factbook
• Honduras na BBC News-u

1. ↑ "Honduras | Map, Population, History, Geography, & Culture | Britannica".
2. 1 2 "Honduras - New World Encyclopedia". www.newworldencyclopedia.org. Pristupljeno 27. 2. 2025.
3. 1 2 Honduras (jezik: engleski), Central Intelligence Agency, 12. 2. 2025, pristupljeno 27. 2. 2025
4. ↑ "Honduras". international-partnerships.ec.europa.eu. Pristupljeno 27. 2. 2025.
5. ↑ "Honduras Demographics 2024 (Population, Age, Sex, Trends) - Worldometer". www.worldometers.info (jezik: engleski). Pristupljeno 27. 2. 2025.