Igman je planina u centralnoj Bosni i Hercegovini, jugozapadno od Sarajeva. Zajedno s Bjelašnicom pripada planinskom okviru sarajevske kotline i dijelu Dinarida. Na jugu i zapadu graniči s Bjelašnicom, na sjeveru s područjem Hadžića, a na istoku s dolinom rijeke Željeznice.^[1]

Najviši vrh Igmana jest Crni vrh, visok 1.502 m. Planina je građena pretežno od krečnjaka i dolomita, a šire područje Bjelašnice i Igmana obilježeno je složenim mezozojskim karbonatnim naslagama karakterističnim za vanjske dijelove Dinarida.^[1] Zbog takve geološke građe na Igmanu su razvijeni brojni kraški oblici reljefa, među njima vrtače, uvale i škrape.

Igman je pretežno kraško i slabo površinski vodno razvijeno područje, dok je hidrogeološki veoma važno za širi sarajevski prostor. U radovima Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine istaknuto je da su prostori Igmana i Bjelašnice od posebnog značaja za zaštitu izvorišta i podzemnih voda koje učestvuju u vodosnabdijevanju Sarajeva, te da karstni karakter podzemlja zahtijeva strogu kontrolu aktivnosti na planini.^[2] U istom zborniku naglašeno je da sportsko-turistička izgradnja na Igmanu i Bjelašnici može imati ozbiljne posljedice za kvalitet vode na izvoru Bosne i u njenom gornjem toku ako se ne provode mjere zaštite.^[2]

Igman ima planinsku klimu s dugim i snježnim zimama i svježim ljetima. Zbog reljefnih osobina sarajevske kotline i okolnih planina, šire područje Sarajeva i njegovih planinskih oboda obilježeno je čestom pojavom temperaturnih inverzija, što bitno utiče na lokalne klimatske prilike.^[3]

Igman kroz historiju nije bio gusto naseljen, a njegov prostrani plato imao je prvenstveno privredni, saobraćajni i vodnozaštitni značaj za sarajevski kraj.^[2] Posebno mjesto u historijskom pamćenju planina je dobila tokom Drugog svjetskog rata, kada je preko nje izveden Igmanski marš, jedna od najpoznatijih epizoda Narodnooslobodilačke borbe. Grupa spomenika posvećenih Igmanskom maršu u Sarajevu proglašena je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.^[4]

Nakon XIV zimskih olimpijskih igara u Sarajevu 1984, na kojima je Igman bio jedno od glavnih borilišta za nordijske discipline i skijaške skokove, planina je stekla dodatnu prepoznatljivost i turistički značaj.^[5]

Tokom rata u Bosni i Hercegovini Igman je imao izrazit strateški značaj za područje Sarajeva. Prema djelu Balkan Battlegrounds, Igman i Bjelašnica bili su sredinom 1993 stavljeni pod režim demilitarizirane zone pod kontrolom UNPROFOR-a nakon prijetnje zračnim udarima NATO-a.^[6] I pored formalne demilitarizacije, područje Igmana i Bjelašnice ostalo je poprište borbi i ofanzivnih djelovanja 1994. godine, a planina je bila važna za pokušaje održavanja veza prema opkoljenom Sarajevu.^[7]

Igman je danas jedna od najpoznatijih planinskih i izletničkih destinacija u okolini Sarajeva. Poznat je po planinarskim stazama, skijaškom trčanju i rekreativnom turizmu, a na području Velikog i Malog polja nalaze se ostaci olimpijske infrastrukture iz 1984. godine.^[5] Iako skakaonice izgrađene za Olimpijske igre dugo nisu bile u funkciji, prostor Igmana zadržao je simboličan i sportski značaj u okviru sarajevskih olimpijskih planina.

• Igman na stranici Turističke zajednice Kantona Sarajevo