Igor Fjodorovič Stravinski^[1] (rus. И́горь Фёдорович Страви́нский, Oranienbaum, danas Lomonosov, 17. juni 1882 – New York, 6. april 1971) bio je ruski kompozitor i jedan od najznačajnijih kompozitora 20. stoljeća, koji je svojim bogatim opusom promijenio tok muzičke historije.

Stravinski je u ranoj mladosti bio u doticaju sa umjetničkom muzikom obzirom da mu je otac bio poznati bariton u operi. Pohađao je časove klavira i muzičke teorije, ali se u početku odlučio za studij prava. Na nagovor Nikolaja Rimskog-Korsakova, jednog od najistaknutijih ruskih kompozitora tog vremena, odustao je od upisa na Konzervatorij u Sankt Peterburgu te je 1905. godine započeo privatni studij kompozicije upravo kod Rimskog-Korsakova, čiji je uticaj snažno obilježio njegovu ranu stvaralačku fazu.^[2] Od 1910. živio je izvan domovine, u Švicarskoj, Francuskoj i SAD-u.

Jedan je od četvorice začetnika i glavinih pobornika tzv. nove muzike 20. vijeka, a njegovo stvaranje javlja se kao rezultat spajanja dviju ruskih škola 19. st.: "Petorice" i "zapadnjačke" škole Čajkovskog. Svoje prve značajnije uspjehe Stravinski je ostvario u Parizu, gdje je sarađivao sa Sergejem Djagiljevim, direktorom Ruskog baleta (Ballets Russes), koji je tada djelovao u tom gradu. Godine 1909. Djagiljev je čuo njegovo djelo "Vatromet" i angažirao ga da komponira balet, što je rezultiralo nastankom "Žar ptice". Na njegovu kasniju narudžbu Stravinski je napisao još dva izuzetno važna baleta za Ballets Russes: "Petrušku" i "Posvećenje proljeća".^[2]

Kao mladi kompozitor, Stravinski je u početku bio pod snažnim uticajem Rimskog-Korsakova i ostalih članova ruske „petorice” (Musorgskog, Borodina, Kjuija i Balakirjeva). Ipak, veći trag na njegovo stvaralaštvo ostavio je Debisi, što je posebno izraženo u operi "Slavuj", u kojoj se prepoznaju karakteristike Debisijevog harmonijskog izraza.^[2]

U neoklasičnom razdoblju preuzima muzičku građu ili elemente različitih stilova te ih "parodira", tj. preobražava u vlastiti muzički izraz. Sadašnji motivi su antički i religiozni. Svoje estetsko stajalište izložio je u autobiografiji "Hronika mog života".

U razdoblju od 1910. do 1920. godine Stravinski je živio i stvarao u Švicarskoj, a potom se preselio u Pariz, gdje je djelovao kao kompozitor, pijanist i dirigent.^[2] Drugi svjetski rat zatekao ga je u Sjedinjenim Američkim Državama, pa je ondje primivši američko državljanstvo ostao do smrti. U Americi su nastala posljednja umjetnikova neoklasična djela.

Umro je u New Yorku, 6. aprila 1971. godine.

1. ↑ "Stravinsky Connections" (PDF).Referenca sadrži prazan nepoznati parametar: |1= (pomoć)
2. 1 2 3 4 Dedić, Srđan. "Glazbeni oblici i stilovi 19. i 20. stoljeća" (PDF). muza.unizg.hr. Pristupljeno 4. 11. 2025.