Imotski je grad u južnoj Hrvatskoj, u Splitsko-dalmatinskoj županiji, nedaleko granice s Bosnom i Hercegovinom. Središte je Imotske krajine.

Imotska krajina smjestila se iza planine Biokovo, u dalmatinskom zaleđu na granici Hercegovine (turske Dalmacije ili Bekije) s (mletačkom) Dalmacijom. Zauzima prostor od oko 600 km². Sa sjeveroistoka je omeđena bosanskohercegovačkom granicom, s juga Makarskim primorjem, a sa sjeverozapada sinjsko-omiškim prostorom. Nalazi se na nadmorskoj visini od 260 metara (Imotsko polje) do 440 metara (grad Imotski).

Grad Imotski ima dva bisera prirode: Crveno i Modro jezero. Modro jezero ljeti postaje kupalište. Uređenim serpentinama kupači se spuštaju sve do jezera i plaže, dok Crvenom jezeru zbog prestrmih litica koje ga okružuju nije moguće pristupiti. Prostor Imotske krajine možemo podijeliti u tri prirodne cjeline: krško područje uz obod polja, te prostrane krške površine i uvale na širem prostoru – Imotsko polje, kao veliko tektonsko ulegnuće, te planinski masiv Biokovo.

Grad Imotski i Imotsko polje imaju izmijenjenu sredozemnu klimu, dok se Imotska krajina iznad 600 metara (Aržano, Kljenovac, Gornji Vinjani, Studenci itd.) nalazi u pojasu kontinentalne klime, ali je maritmni utjecaj još izražen pa je režim padalina submediteranski te zračenje mora i dalje ublažava temperature. Krajevi iznad 900 metara koji su rijetki na području Imotskog (planina Biokovo) imaju pretplaninsku i umjereno kontinentalnu klimu pa je i sami utjecaj jadranskog mora skoro zanemariv.

Imotski je ljeti jedan od najtoplijih gradova Hrvatske kada se najviše dnevne temperature mogu kretati i oko 40 °C. Najniža zabilježena temperatura u gradu Imotskom od početka službenih mjerenja je –12 °C.

S druge strane, u obližnjem Posušju te dijelovima Imotske krajine iznad 600 metara temperature se ponekad spuste i ispod –20 °C. Tako je npr. u Posušju tijekom zime 1999. godine zabilježena temperatura od –24 °C, stoga u Posušju, Studencima i Aržanu ima malo ili nimalo mediteranskih zimzelenih stabala kao u samom Imotskom.

Specifičnost mikroklime grada Imotskog jest da su noćne i jutarnje temperature značajno više od onih u okolici (osim za vrijeme puhanja jače bure), prije svega radi pozicije samog grada. Upravo iz tog razloga, u Imotskom nema jutarnjeg mraza (slane) za razliku od Imotskog polja te naselja u polju.

Česti su vjetrovi bura, te manje izraženo jugo.

Oborinski je ovaj kraj zbog orografije i reljefa jedan od najvlažnijih dijelova Dalmacije.

Od vegetacije ovdje rastu uglavnom šume hrasta medunca, bijelog graba te crnike.

Ima i čempresa, alepskog te dalmatinskog crnog bora.

Od raslinja prevladava submediteranska i makija – zimzelena šikara, a ima i dosta smilja.

Povijesno je Imotski središte starohrvatske župe Imote.

Turci su zauzeli Imotski 1493., a do 1498. godine u njihove ruke pali su utvrđeni gradovi: Proložac, Vrgorac, Zadvarje i sva veća mjesta ovih dviju krajina i Makarskog primorja.^[4][5] Dana 2. kolovoza 1717., na dan Gospe od Anđela, Imotski je oslobođen od turske vlasti.^[6][7] Posada tvrđave i sve muslimanske obitelji koje nisu htjele ostati pod mletačkom okupacijom, preko noći su pobjegli u Mostar, Trebinje i druga mjesta Hercegovine, a neke su odselile čak u Banja Luku u Bosni. Više muslimanskih obitelji iselilo je u Vitinu, Ljubuški, Mostar i druga mjesta Hercegovine. Iseljavanje muslimana iz Imotske krajine počelo je za vrijeme Kandijskog rata, a završeno je mletačkom okupacijom 1717. godine. Svi muslimani koji su nakon mletačke okupacije ostali na svojim ognjištima, bili su pokršteni.^[8]

Po Požarevačkom miru, mletačkoj Dalmaciji je trebala pripasti cijela Imota/Imotsko polje, međutim prilikom utvrđivanja granica su Turci potplatili mletačkog mjernika, tako da je preko pola Imotskog polja ostalo u današnjoj BiH. Kraj oko Gruda, Posušja i Širokog Brijega tj. Zagorje, Vir, Gradac, Grude, Kočerin, Drinovci, Tihaljina, Tursko Aržano, Turska Vinica, Turske Ričice, Turski Cvitića most, Tursko Posušje i Turska Gorica sačinjava Općinu Imotski, nazvano Bekija (tur. ostatak). vidi: Imotska bekija.

U novijoj povijesti Imotski nije izravno bio poprište ratnih zbivanja, iako je dao mnoštvo dragovoljaca koji su branili hrvatsku domovinu, naročito u Domovinskom ratu.

Skupljači i zapisivači koji su zapisali usmenu narodnu liriku ovog kraja:^[9]

• Alberto Fortis
• fra Šimun Gudelj (1714. – 1804.)
• Ante Franjin Alačević (1781. – 1856.)
• Vuk Karadžić (1787. – 1864.)
• Luiđi Jeronim Vrdoljak (1802. – 1860.),
• Mihovil Pavlinović (1831. – 1887.)
• Šimun Milinović (1835. – 1910.)
• Ante Ostojić (s Brača)^[10]
• Mate Ostojić (1861. – 1929.) (brat Ante Ostojića)^[10]
• fra Silvestar Kutleša (1876. – 1943.) (Život i običaji u Imockoj krajini)
• fra Josip Virgil Perić
• Jovan Sundečić
• fra Rajmond Rudež
• Đuro Margetić
• Julije Derossi
• Anka Petričević
• fra Vjeko Vrčić
• Žarko Peša (1958. – 2020.)
• Zlatko Tomičić i drugi

Gospodarstvo Imotske krajine već dugi niz godina nije proizvodno orijentirano, posebice nakon propasti velikih pogona u društvenom vlasništvu koji su zapošljavali velik broj stanovnika (npr. Trimot/Pionirka, Imostroj/Bratstvo, Agrokoka itd.) te se oslanja iskljućivo na privatni sektor uslužnih djelatnosti trgovine i ugostiteljstva, te u novije vrijeme i turističkih djelatnosti. Značajan dio današnjeg posrnulog gospodarstva čine i građevinske tvrtke i brojni obrti vezani za građevinsku struku, koji su svoj djelokrug rada proširili na daleko veće područje od same Imotske krajine.

Od poljoprivrednih kultura uzgajaju se vinova loza krumpir, paprika, smokve i masline te pršut. Vinova loza kujundžuša je vodeća bijela sorta grožđa imotskog kraja.

Športski klubovi Imotskog:

• NK Imotski
• NK Imotski 1991
• boćarski klub "Imotska krajina"
• Košarkaški klub "Imotski"
• ženski košarkaški klub Rhea
• Ronilački klub Crveno jezero
• Kuglački klub Imotski
• Kuglački klub Imotska krajina
• Taekwondo klub Imotski
• Hrvatsko planinarsko društvo Imotski
• Ženski rukometni klub "Imota"
• Klub ritmične gimnastike "Aurora"
• Auto klub "Imota-Racing"
• Triatlon klub Imotski

Športski turniri i druga natjecanja:

• Nogometni turnir "Ante Bruno Bušić"
• BlueRedGreen Triathlon

• Hrvatski puhački orkestar – Gradska glazba Imotski
• Gradska knjižnica "Don Mihovil Pavlinović"
• Mandolina Imota
• Mandolinski orkestar
• Udruga IMOart
• Foto klub Imota
• Botterijevi vitraji u Imotskom
• Zvonko Madunić: Križni put
• KUD Seljačka sloga – Vinjani
• Zavičajni muzej Imotski. Zgrada Zavičajnog muzeja je kulturno dobro.
• Imotska sila
• Cvit razgovora
• Bakove svečanosti
• Imota Family Day
• Susret klapa Pismo moja^[12]
• ženska klapa Neviste
• ženska klapa Galluna
• Blue Jazzero – jazz festival

• Crveno jezero
• Modro jezero
• Topana, smještena na klisuri nad Modrim jezerom (vidi Hasanaginica)
• Franjevački samostan i crkva sv. Franje Asiškog, sagrađeni u drugoj polovici 19. stoljeća
• Zgrada Zavičajnog muzeja u Imotskom, djelo arhitekta Augusta Thare
• Stambeno-gospodarski sklop Radovinović (Bitanga), monumentalna stambena kamena višekatnica s gospodarskim objektima i prostranom okućnicom u posjedu obitelji Radovinović (Bitanga), izgrađena 1891. – 1892. godine
• Arheološko nalazište Gradina na Crvenom jezeru, na istočnom rubu Crvenog jezera, nastala oko 2000. pr. Kr.
• Kompleks objekata Režije duhana, odnosno Dogane, skupina gospodarskih zgrada koje je projektirao njemačko-hrvatski arhitekt August Thara
• Kompleks stare Zdravstvene stanice, kompleks od tri kuće izrazitih stilskih figura, smještene u terasastom vrtu, ograđenom kamenim zidom u koji se ulazi kroz troja vrata
• Kuća Benzon, ožbukana dvokatnica, izrazitih secesijskih obilježja s ukrasom na reprezentativnom zapadnom pročelju te s djelomično sačuvanim interijerom iz istog razdoblja
• Kulturno-povijesna cjelina Imotski

• Radio NU Imotski
• Radio Imotski
• Imotski danas
• Imotske novine
• Sport Imotski
• Imotska krajina – lokalni list, bez mrežne stranice
• Radio X (više ne emitira)
• ITV (više ne emitira)

• Službena stranica
• TZ Imotski (hrv.) (engl.) (tal.) (njem.) (fr.)