| Spoleto Città di Spoleto | |
|---|---|
| 👁 Image |
|
| Regija: | Umbrija |
| Pokrajina: | Perugia(PG) |
| Koordinate: | 42°44′N 12°44′E / 42.733°N 12.733°E / 42.733; 12.733 |
| Visina: | 396 m[1] |
| Površina: | 348,1 km2[1] |
| Stanovništvo: | 35 875[2] (1. siječnja 2026.) |
| Poštanski broj: | 06049 |
| Pozivni broj: | 0743 |
| ISTAT-broj: | 1921 |
| Svetac zaštitnik: | Ponziano da Spoleto |
|
Spoleto na zemljovidu Italije |
|
| Službena stranica: | Službene stranice |
.svg){kind=link}
Spoleto je grad i istoimena općina u središnjoj Italiji; četvrti po veličini u talijanskoj pokrajini Perugia (Umbrija).
Nalazi se u jugoistočnom dijelu Umbrije, oko 60 km od Peruggije, na strmoj padini iznad koje se uzdižu središnji Apenini.
Najraniji tragovi naselja iz brončanog doba nađeni su na brežuljku Sant'Elia odmah iznad današnjeg grada. Od kraja 8. stoljeća prije Krista Spoleto je bio najvažniji centar moći u južnoj Umbriji, o čemu svjedoči bogata vladarska nekropola Piazza d'Armi.[3]
Grad Spoletium se prvi put spominje kao kolonija 241. pr. Kr. God. 217. prije Krista Spoletium je napao Hannibal kojega su stanovnici otjerali. Za drugog punskog rata grad je bio saveznik Rima. Tijekom građanskog rata stradao je i od vojske Gaja Marija i Sule. Sula ga je osvojio 82. godine prije Krista i od tada je grad je postao municipij sa stalnim garnizonom. U prvom stoljeću Spoleto je postao središte biskupije.
Emilijan, kojega su u Moeziji njegovi vojnici proglasili za cara, ubijen je ovdje 253. godine, neposredno prije početka borbe protiv njegova suparnika Valerijana. Temelji biskupskog sjedišta u Spoletu datiraju iz 4. stoljeća. Tijekom vandalske invazije i gotičkih ratova, grad je bio važno uporište.
Tijekom Langobarda Spoleto je postao glavni grad neovisne Vojvodstvo Spoleto (oko 570.). Grofica Matilda od Toskane ga prisvaja svom vojvodstvu 1079. god., kao dar od pape Grgura VII. God. 1155. grad je uništio Fridrik I. Barbarossa. Naposljetku je 1213. god. grad osvojio papa Grgur IX. koji ga prisvaja Papinskoj Državi.
God. 1809. grad je postao prefektura (sjedište županije) francuskog odjela Trasimene. Osvajaju ga talijanski vojnici 1860. godine.
Broj stanovnika registriranih 1. siječnja 2026. godine bio je 35 875. Djeca i mladi činili su 12,9%, a starije osobe 29,9% stanovništva.[4]
| Popis stanovništva | ||
|---|---|---|
| Godina | Br. stan. | ±% |
| 1861. | 18 903 | — |
| 1871. | 21 168 | +12,0% |
| 1881. | 21 539 | +1,8% |
| 1901. | 24 648 | +14,4% |
| 1911. | 25 975 | +5,4% |
| 1921. | 28 215 | +8,6% |
| 1931. | 32 103 | +13,8% |
| 1936. | 32 341 | +0,7% |
| 1951. | 38 155 | +18,0% |
| 1961. | 38 308 | +0,4% |
| 1971. | 36 156 | −5,6% |
| 1981. | 37 360 | +3,3% |
| 1991. | 37 763 | +1,1% |
| 2001. | 37 889 | +0,3% |
| 2011. | 38 429 | +1,4% |
| 2021. | 36 467 | −5,1% |
| Izvori: [5][6] | ||
Najzastupljeniji su bili državljani sljedećih zemalja (po mjestu rođenja): Italija (31 160 – 88,4%), Albanija (869 – 2,5%), Rumunjska (805 – 2,3%), Maroko (547 – 1,6%), …[7]
| Langobardi u Italiji. Mjesta moći (568. – 774.) | |
|---|---|
| 👁 Image Svjetska baština – UNESCO | |
| 👁 Image | |
| Država | 👁 Image Italija |
| Godina uvrštenja | 2011. (35. zasjedanje) |
| Vrsta | Kulturno dobro |
| Mjerilo | ii, iii, vi |
| Ugroženost | – |
| Poveznica | UNESCO:1318 |
Godine 2011. UNESCO je na popis mjesta svjetske baštine u Europi upisao sedam mjesta moći koja svjedoče o glavnoj ulozi Langobarda u duhovnom i kulturnom razvoju srednjovjekovnog europskog kršćanstva, pogotovo potičući razvoj monaštva. U Spoletu to je Bazilika San Salvatore, ranokršćanska bazilika iz 4. – 5. st. koju su Langobardi obnovili i jako proširili u 8. st. Ona je trobrodna crkva s trostrukim svetištem iznad kojeg je osmerokutni svod, dok je apsida polukružna i okružena s dvije prostorije, tako da izvana imaju zajednički ravan zid. Pročelje s polustupovima i tri portala ukrašena antičkim motivima joj je sačuvano u izvornom obliku.
- Srednjovekovna tvrđava Rocca_Albornoziana
- Središte grada
- Očuvano starorimsko kazalište
- Gradska katedrala
- 1 2 Classificazioni statistiche – anno 2026. www.istat.it. Talijanski nacionalni institut za statistiku. 21. veljače 2026. Pristupljeno 27. veljače 2026. (Napomena: Povezivanje datoteke na tehničkom skupu podataka.)
- ↑ Resident population by age, sex and marital status on 1st January 2026. demo.istat.it. Talijanski nacionalni institut za statistiku. 1. siječnja 2026. Pristupljeno 1. travnja 2026. (Napomena: Povezivanje datoteke na tehničkom skupu podataka.)
- ↑ Spoleto prije 2700 (njem.) Pristupljeno 20. siječnja 2016.
- ↑ Resident population by age, sex and marital status on 1st January 2026. demo.istat.it. Talijanski nacionalni institut za statistiku. 1. siječnja 2026. Pristupljeno 1. travnja 2026. (Napomena: Povezivanje datoteke na tehničkom skupu podataka.)
- ↑ Popolazione residente dei comuni. Censimenti dal 1861 al 1991 (PDF). ebiblio.istat.it (talijanski). Talijanski nacionalni institut za statistiku. 1994
- ↑ Popolazione residente per territorio – serie storica,. esploradati.censimentopopolazione.istat.it (engleski i talijanski). Talijanski nacionalni institut za statistiku
- ↑ Resident population by sex, municipality and individual citizenship or country of birth from year 2002. demo.istat.it. Talijanski nacionalni institut za statistiku. 1. siječnja 2025. Pristupljeno 27. veljače 2025. (Napomena: Povezivanje datoteke na tehničkom skupu podataka.)
| Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Spoleto |
